Sve je počelo prije tri godine na Svjetski dan knjige

Prije par dana, 23. travnja, proslavili smo 3. rođendan programa podrške beskućnicima. U međuvremenu smo postali prepoznatljivi pod nazivom Knjigom do krova. U Noći knjige organizirali smo i rođendansko slavlje, ali prije nego što napišem post o tome, jednostavno moram ispričati što se to važno zbilo prije 3 godine.

Na taj dan je u Gradskoj knjižnici Volonterski centar Zagreb organizirao prvu akciju prodaje Uličnih svjetiljki i bookmarkera koje su izrađivali beskućnici. Ja sam bila jako nestrpljiva i uzbuđena jer sam dobila priliku osobno upoznati jednog beskućnika. U mojoj glavi je bila predodžba da će to zasigurno biti netko tko izgleda zapušteno i pomalo se čudno ponaša.

Kad ono, upoznala sam Vida, šarmantnog gospodina na slici koji u ruci drži Ulične svjetiljke.

 

Vid mi je čvrsto stisnuo ruku, lijepo se predstavio, toplo se nasmijao i rekao da bi se upisao u knjižnicu. A ja, šokirana, u čudu, kakav je to beskućnik? Shvatila sam da imam gadne predrasude o tome tko su i kako se ponašaju beskućnici. Zasramila sam se pred samom sobom.

Nakon tog dana, učinila sam puno toga da ispravim nepravdu, da sama bolje upoznam beskućnike ali i da drugima pružim priliku da dobiju pravu sliku o njima. Nije mi puno trebalo da shvatim da knjižnice kriju u sebi neiscrpno vrelo mogućnosti kako to učiniti. Jednaka dostupnost informacijama, znanjima i kulturnim dobrima se nalazi u samim temeljima narodnih knjižnica i zato sam od prvog dana nailazila na podršku kolega. Organizirali smo i razvijali brojne programe za beskućnike.

Sada, nakon tri godine, jako sam ponosna na postignute rezultate i sretna jer sam upoznala divne ljude koji u promijenili moj život i dopustili nama da mijenjamo njihove. Na rođendanskom slavlju je bio i gospodin Vid. Vid više nije beskućnik, sada je smještenu domu za starije i nemoćne, ali svakog ponedjeljka dolazi na druženje u Gradsku knjižnicu s volonterima iz neformalne volonterske inicijative Glavu gore.

I sada, neka mi netko kaže da će knjižnice nestati. Knjižnice nisu samo knjige, knjižnice su puno, puno više od toga… Knjižnice su ljudi koji se susreću u njima i razmjenjuju bogatstva koja nose u sebi.

Sanja

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *