Sasvim slučajno, gotovo neočekivano beskućnici su ušli u moj život. Nisam to tražila, nisam o tome čak niti razmišljala, a onda sam došla raditi u KGZ i tamo sam upoznala Sanju. Prije nje, kada sam još radila kao novinar, o beskućnicima sam razmišljala samo kada su stizali blagdani…
Zovem se Kruno Blaić.Rođen sam u Zagrebu 13.03.1967.godine. Rastavljen sam, otac dvoje
djece, nezaposlen, bez ikavih primanja.Tražim posao već duže vrijeme, ali
bezuspješno.
Gledam u ovaj promotivni video klip i mislim: dug je put iza mene, a još duži ispred mene.
Početak Projekta obilježen je trenutnim padom nekih meni dragih beskućnika. Na drugu stranu, neki su se pridigli i zadovolnji su.
Na Radionicama informacijske pismenosti za beskućnike u Gradskoj knjižnici naučio sam se bolje služiti računalom, otvoriti mail, poslati ga, otvoriti prezentaciju koju sam dobio mailom i poslati je dalje. Pustio sam si slobodu u surfanju.