Tomislava Blažuna sam upoznala prije više od godinu dana kad je došao na radionice informatičke pismenosti za beskućnike. Imao je silnu želju naučiti samostalno pretraživati internet da bi pronašao posao i naučio pisati molbe i životopise. Tada ga je u tome spriječila mrena na oba oka, ali nastavili smo se družiti u drugim aktivnostima. Danas je Tomislav uz puno truda, zalaganja i dobre volje, te pomoći dobrih ljudi, podrške Prenoćišta Majke Terezije u Jukićevoj, Uličnih svjetiljki i Poliklinike Svjetlost riješio svoj problem s vidom, pronašao posao i stan.
Tomislav Blažun kaže:
Moja mala mudrost koja me cijelo ovo vrijeme vodila je „Dok čekaš pomoć drugoga, iskoristi šansu prvoga.“, vodio sam se i riječima drugih ljudi koji kažu: „Nije sramota pasti, sramota je ne pokušati ustati.“
Svatko tko je uspio svoja iskustva je želio prenijeti na drugoga i to mi je davalo elana da se i ja nastavim boriti. Često puta sam napredovao iz inata da pokažem drugima da hoću, želim i mogu.
Težio sam uvijek prvo ostvariti svoje ciljeve, a onda tek pričati što sam sve uradio. Sa svakim s kim sam razgovarao i očekivao pomoć, prvo sam jasno dao do znanja što želim smatrajući da će im tako biti lakše pomoći, a onda sam svojim trudom i zalaganjem pokazao kako i sam puno radim na tome da uspijem.
Moj život je bio stalna borba za posao i opstanak s mnogo uspona i padova ali nikada ne treba odustajati. Nikada ne tražim stvari koje će me pokolebati, već sitnice koje će mi pomoći da dođem do svog cilja. Uzimao sam mogućnosti koje su mi se trenutno nudile da bih postigao ono čemu sam na kraju težio, a to je posao i stan.
Težak je put do uspjeha a najlakši je put do neuspjeha.
Ovo su moje misli koje su meni pomagale na mom putu, možda i nekom drugom budu putokaz.