Prodavač Uličnih svjetiljki traži bilo kakav posao.Građevina, pomoć starijim osobama pri održavanju okućnice, odlazak u dućan i drugo. Vrijedna sam i odgovorna osoba s jednogodišnjim iskustvom pomoćnog radnika u građevini.
Željko Benić, MOB: 095/8498100
Željko, ah, Željko… Možda se malo patetično nadovezujem na Željkov oglas u kojem traži posao ali ne mogu ne uzdahnuti duboko kad se sjetim Željka Benića. Poznajem dosta beskućnika, uglavnom onih koji jesu ili su bili smješteni u nekom od tri prihvatilišta u Zagrebu, bio je i Željko neko vrijeme, ali sada on živi na ulici doslovno i nateknutih nogu… Svaki put kad ga sretnem žali se da su mu noge natekle i da nije baš dobro, ali prije nego se rastanemo, on mi uvijek kaže da će biti bolje.
Nedavno se vratio iz Istre, mršav, kost i koža, radio je tamo par mjeseci bez da je dobio kunu. To je nažalost priča većine beskućnika koje znam. Uglavnom uspiju naći poslove na crno, a onda nakon nekog vremena poslodavac prestane plačati. Neki i nađu posao preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, poslodavac im ne isplati plaću a oni svejedno izgube pravo na socijalnu pomoć i prenoćište. Takav je slučaj nedavno rješavala Pravna klinika. Tko da onda traži posao kad gubi i onu mizeriju koju ima…
Svašta sam ja knjižničarka doznala u ovih sedam mjeseci intezivnog rada s beskućnicima…
Ljudi moji, jeste li vi svjesni u kojoj stvarnosti žive neki od naših sugrađana?! Neki od vas naravno da jesu jer je sve više ljudi na rubu siromaštva, ali jedan veliki dio još uvijek živi u nekoj “netaknutoj” stvarnosti gdje ti se nemože desiti kao jednoj beskućnici smještenoj u prihvatilištu da već godinama živi bez kune socijalne pomoći. Još je uvjeravaju da joj stalna socijalna pomoć pa i jednokratna ne trebaju jer sve ona ima u prihvatilištu, od higijene, donjeg veša, potrepština za one dane u mjesecu… A zavezali su je dodatno za to prihvatilište jer da bi iz prihvatilišta došla do centra grada treba joj novac za kartu. Valjda bi trebala pješke potegnuti s ruba grada pa da joj noge nateknu kao Željku.
Ah, kroz Željka sam se sad dotakla svačega, ali vezano je to uz cilj ovog projekta a to je motivirati beskućnike da se uključe u tržište rada. Tko je tu motiviran za išta?! I teški pozitivci se danas teško motiviraju a komoli će oni koje je život dobro ispregazio nekoliko puta. Velik broj njih u jednom životu proživi količinu stresa i jada za prosječnih pet života…
Možda ćete pomisliti da sam ogorčena, ma više nisam, u početku sam bila, a sad mi to prešlo u entuzijazam da ustrajem u borbi za svaki njihov osmijeh i male pomake koji jako vesele.
A evo, i mreža onih koji znaju sve više o ovoj tematici se stalno širi. Čini mi se da je ovaj projekt postao kao neki kamenčić bačen u vodu a oko njega se koncentrično šire valovi. Uzmimo samo naše volontere, mlade ljude koji su volontirajući na radionicama promijenili mišljenje o beskućnicima i šire ga među svojim prijateljima. Neki od njih su proveli i neke svoje inicijative da pomognu.
I kako vrijeme prolazi, sve manje sagorijevam kao što su mi mnogi predvidjeli, jer radeći s beskućnicima spoznala sam da još pravih ljudi ima. Netko od njih će zaposliti Željka 🙂
Sanja