Mile Mrvalj – čovjek koji ne postoji ali zato djeluje
Mile Mrvalj nema osobnu iskaznicu, formalno ne postoji i nema nikakva prava. U svom tekstu govori o nepravdi koja se nanosi njemu i mnogim drugima.
Mile Mrvalj nema osobnu iskaznicu, formalno ne postoji i nema nikakva prava. U svom tekstu govori o nepravdi koja se nanosi njemu i mnogim drugima.
Stojim na ulicama grada i prodajem “Ulične svetiljke”. Prolaze bezimeni ljudi sa svojim malim i velikim problemima. Ustrajno stojim po kiši i po zimi koja prži moje lice i ruke i po vrelim ljetnim danima kad nebo gori. Ja stojim, a tisuće ljudi svaki dan prođu pored mene, na mom licu osmijeh i mir, a misli se roje u vrtlogu hirovitog sjećanja.
Prodavač Uličnih svjetiljki traži bilo kakav posao, a Sanja se na njegov oglas nadovezala komentarom….
Tomislava Blažuna sam upoznala prije više od godinu dana kad je došao na radionice informatičke pismenosti za beskućnike. Danas je Tomislav uz puno truda, zalaganja i dobre volje, te pomoći dobrih ljudi, podrške Prenoćišta Majke Terezije u Jukićevoj, Uličnih svjetiljki i Poliklinike Svjetlost riješio svoj problem s vidom, pronašao posao i stan. Evo što Tomislav kaže:
Zovem se Kruno Blaić.Rođen sam u Zagrebu 13.03.1967.godine. Rastavljen sam, otac dvoje
djece, nezaposlen, bez ikavih primanja.Tražim posao već duže vrijeme, ali
bezuspješno.
Na Radionicama informacijske pismenosti za beskućnike u Gradskoj knjižnici naučio sam se bolje služiti računalom, otvoriti mail, poslati ga, otvoriti prezentaciju koju sam dobio mailom i poslati je dalje. Pustio sam si slobodu u surfanju.
Na Radionicama sam se naučio služiti kompjutorom. Dugo sam mislio da je to komplicirano. Sad mogu sam tražiti knjige preko kataloga knjižnice jer volim čitati. Preko interneta mogu pročitati novine i sve što me zanima.