Programi podrške beskućnicima Knjižnica grada Zagreba iz kojih je i izrastao projekt Knjigom do krova nastali su kroz suradnju s Volonterskim centrom Zagreb (VCZ), preplitanjem i nadopunjavanjem s njihovim programima podrške. Početak suradnje je nekako spontano “pao” na Svjetski dan knjige 23. 4. 201O. godine kada su prvi put volonteri VCZ-a i beskućnici u prostoru Gradske knjižnice prodavali bookmarkere nastale na njihovim kreativnim radionicama te časopis Ulične svjetiljke.
Od onda do sada je prošlo dosta vremena, družili smo se, bili kreativni, učili surfati netom, promovirali programe na raznim prigodama, smijali se ali bili zajedno nesraspoloženi i tužni. Prijatelji su prijatelji, uz suze i uz smijeh, u trenucima poleta i nade , ali i trenucima umora i nemotiviranosti. I jedni i drugi trenuci su nas nosili dalje da nastavimo održavati naše prijateljstvo.
Od 13. 6. 2011. godine se otprilike jednom mjesečno susrećemo u postoru kupole Gradske knjižnice koji svojim toplim ugođajem doprinosi našim druženjima uz kavu, sok, kolače, gitaru, harmoniku ili samo razgovor. Vrata su otvorena svim prijateljima: prijateljima beskućnika, volontera, zaposlenika VCZ-a, KGZ-a ili putnicima namjernicima koji čuju da se nešto dešava u kupoli pa dođu vidjeti o čemu se radi.
Na našem zadnjem održanom druženju 19. 12. Marko i Rafaela koji su se netom vjenčali počastili su nas njami kolačima kojih je bilo u izobilju pa su neki završili u prenoćištima, neki u domovima, a neki su u slast pojedeni u knjižnici. Atmosferu su nam “digli” naši dragi gosti muzičari Ognjen iliti Čudnoređe i Zvonko. Gušt ih je bio slušati obojicu. Ognjen, mnogima poznatiji kao Čudnoređe nas je oduševio svojim nastupom koji je prštao energijom i pomaknutim stihovima koji pogađaju ravno u bit, onako iznenenada, kroz šalu. Zvonko je pomalo melanholično pričao svoju priču o samoći, ljubavi i traženju i lagano nas pripremao na rastanak do ponovnog susreta nakon blagdana.
Sanja