Osmijeh na licima, tople riječi, kava, kolači i neobične Ljudmiline salate začnile su druženje kojim smo na simboličan način obilježili završni ciklus provedbe projekta „Knjigom do krova“.
Sanja je ipak naznačila da je to završni dio u kojem je projekt imao financijsku podršku EIFL-e, ali ne znači i formalan kraj projekta, jer radionice informacijske i informatičke pismenosti idu dalje. I u Kosnici i u Gradskoj knjižnici. „ Uvijek kažem da imam troje djece, dvoje doma i treće, sve vas ostale, tako da vam ostajem na usluzi od sada pa do kraja života“ poručila je Sanja svim okupljenim beskućnicima, koji su uporno dolazili i pohađali radionice. Zahvalila se ne samo njima, veći i volonterima koji su požrtvovano izdvajali svoje vrijeme kako bi prenijeli svoja znanja, ali i strpljenje, dobrohotnost i želju da učine nešto za one koje su mnogi drugi već odavno napustili.
Koliko dobroga je donijelo u njezin život dočarala je upravo Ljudmila. Ona je sa svojom obitelji, nakon dolaska iz Moskve u Hrvatsku, naišla na određene teškoće. Iako je završila Pedagošku školu, naučila jezike, kompjutera u to doba nije bilo. Upravo su joj radionice u Gradskoj knjižnici mnogo pomogle, pogotovo u poslu koji je u Hrvatskoj pokrenula sa spravljanjem rusko korejske salate. „Iako imam poteškoća, tu sam sretna, u Hrvatskoj imate naranče, mandarine, šipak…“, raznježila se Ljudmila.
I Tomislav je osjetio da se mora zahvaliti, osobito volonterima iz Volonterskog centra Zagreb, Gradskoj knjižnici, a posebno Sanji. Nju je upoznao još u Knjižnici Augusta Cesarca na Kvatriću gdje su bila organizirana druženja s beskućnicima i ona ga je pozvala na radionice informatičke pismenosti. Danas ima posao, a kada ga pitaju kako je došao do posla kaže „Putem interneta!“. „ Drago mi je što sam to sve naučio i tako našao posao, upravo kad sam na radionici pretraživao internet. Sada pišem i poruke na fejsu i tako upoznajem ljude, ne samo preko interneta već i uživo.“ ispričao nam je Tomislav.
Ugodnom druženju pridonijela je i glazbenica Erna Imamović koja je otpjevala nekoliko sevdaha te svojih pjesama. I doista, to druženje nije izgledalo kao kraj nečega, nego samo još jedan povod da se svi ponovno okupimo i budemo zajedno.
Janja Maras