Prošlo je puno vremena od zadnjeg posta. Nisam smogla snage pisati, progovorilo u meni ono zdravo NE o kojem sam pisala u postu vezanom uz knjigu Maksima Cristana. To je vjerojatno zato što sam se potrošila na razne izvještaje i prijave projekta i zbornika radova sa skupa Druga prilika mogućim financijerima. Inače, sažeci izlaganja sa skupa mogu se pogledati u elektroničkom izdanju programske knjižice skupa – http://issuu.com/knjinicegradazagreba/docs/druga_prilika.
Također, pisala sam tekstove za neke važne skupove o radu s beskućnicima koji su se desili u međuvremenu, pa da krenem redom.
Skup koji je mene posebno veselio, a koji je otvorio vrata međunarodnoj promociji projekta održan je 10. kolovoza 2012. u Tallinnu u Estoniji. Beskućnici i knjižnice – pravo na informacije i znanje za sve bila je tema Satelitskog sastanka IFLA-ine Komisije za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama (Section for Library Services to People with Special Needs – LSN) uoči godišnje konferenciji IFLA-e u Helsinkiju u Finskoj.
Za one čitatelje koji nisu knjižničari, IFLA (International Federation of Library Associations) je krovna knjižničarska organizacija koja brine o međunarodnoj suradnji i razvoju knjižničarstva. Za knjižničara je velika čast prisustvovati godišnjoj konferenciji IFLA-e, a meni je bila posebna čast, jer sam zahvaljujući našim donatorima EIFL-u dobila priliku predstaviti projekt Knjigom do krova na tom skupu. Odjeci izlaganja daleko su se čuli. Nekoliko kolegica koje su prisustvovale skupu, od Danske do Japana, napisale su prikaze skupa u svojim stručnim glasilima s posebnim osvrtom na naš projekt. Upravo mi imali najviše konkretnih iskustava u organiziranju knjižničnih usluga za beskućnike. Prezentacije održane na skupu se mogu pogledati na linku https://liberty.wpunj.edu/library/IFLA/program.htm. Tekst moje prezentacije sa skupa prihvaćen je za objavljivanje od uredništva Emeraldovog Library Review-a, tako da će se glas o našem, kako volim reći, malom-velikom projektu još dalje čuti.
Svrha svega toga nije moje hvalisanje postignutim već mi je drago da će naša iskustva, poteškoće i načini njihova prevladavanje poslužiti kao putokaz drugima. Mi putokaza nismo imali. Kad bih sada kretala ispočetka, sve bi izgledalo potpuno drugačije, jedino ljude koje sam susretala i upoznala ne bih mijenjala ni za što.
U mjesecu su listopadu dva datuma koja se vezuju uz beskućnike: 10. listopada – Svjetski dan beskućnika i 17. listopada – Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Ove godine Hrvatska se prvi put uključila u obilježavanje Svjetskog dana beskućnika, a otvoreno pismo Udruge Most na mom omiljenom portalu http://beskucnici.info/messages/cat/news/174 dobro sažima sve poteškoće s kojima se susreću oni koji rade s beskućnicima u našoj zemlji.
Moj dragi prijatelj, bivši beskućnik, čovjek bez kojeg ne bi bilo Knjigom do krova, Drago Rendulić, bio je apsolutno najtraženija osoba tih dana vezano uz tematiku beskućništva. Često je gostovao u medijima, a spominjali su ga i predstavnici lokalnih vlasti koji su ga imali priliku čuti na predstavljanju zbornika Beskućništvo : pogled iz različitih perspektiva. Zbornik je uredila Olja Družić Ljubotina, profesorica na Studiju socijalnog rada u Zagrebu koja je pozvala i Dragu i mene da svojim tekstovima damo doprinos zborniku, što smo oboje rado učinili jer je Olja dobri duh većine inicijativa i događanja vezanih uz beskućnike.
Predsjednik skupštine Grada Zagreba Davor Bernardić, nakon što je na promociji čuo i u zborniku pročitao Draginu priču, na kraju promocije mu se osobno obratio i zahvalio što je svoju priču iskreno podijelio s drugima tako da je i njemu osobno u nekim stvarima promijenio način gledanja na beskućnike. Dok je držao pozdravni govor na 6. nacionalnom skupu o beskućnicima upitao je nalazi li se Drago na skupu. Drago je u to vrijeme, kao gotovo svakog petka u protekle dvije godine volontirao na Radionicama informacijske pismenosti za beskućnike u Gradskoj knjižnici, a poslije hitao prodavati Ulične svjetiljke, jer osim što mu je to još uvijek jedan od izvora prihoda, imao je dogovoreno snimanje na mjestu gdje on prodaje Svjetiljke, kraj Vinceka. (Toplo vam preporučam da ih kupite od Drage jer će te dobiti smiješak koji će vam uljepšati dan.)
Još par riječi o 6. nacionalnom skupu o beskućnicima u organizaciji Gradskog društva Crvenog križa Zagreb koje je u Hotelu Antunović 19. listopada okupilo preko 120 sudionika koji daju svoj doprinos radu s beskućnicima u Hrvatskoj. Iako će se zaključci skupa moći uskoro pogledati na portalu beskucnici.info, moram istaknuti ono što se provlačilo cijelim skupom i ono čega su svjesni svi koji se bave beskućništvom: dok ne bude podrške resornih ministarstava i Vlade RH rješavanju problematike beskućništva, svi mi koji dajemo svoj doprinos u tom području, samo površinski ublažavamo problem.
Svi ti skupovi koji su zaredali u posljednje vrijeme, članci i objavljene knjige na temu beskućništva, bude mi nadu da se stvari ipak malo brže kreću, a to je nužno, jer sustav je nažalost okrutan, birokratski hladan i spor prema najranjivijoj skupini u društvu.