Dugo sam čekala, veselila se i najavljivala – polugodišnji sastanak IFLA-ine Sekcije za osobe s posebnim potrebama u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici 27. i 28. veljače. Kolege iz sekcije su došle iz cijelog svijeta: od Japana preko Njemačke, Francuske, Danske, Norveške do Amerike. Teme sastanka su bile strategija sekcije i utvrđivanje koraka u pokretanju međunarodnih Smjernica za knjižnične usluge za beskućnike.
Često sam se znala našaliti – po prvi put ću imati priliku upoznati nekog knjižničara koji radi s beskućnicima, makar i preko Skypea. Program videokonferencije je trajao tri i pol sata, a u njemu je sudjelovalo sedam govornika – četiri iz Hrvatske i tri iz Amerike.
Svrha videokonferencije je bila razmijeniti iskustva u organizaciji knjižničnih usluga za beskućnike u zemljama s različitim društveno-ekonomskim prilikama i sastaviti prijedloge što bi trebale uključivati međunarodne Smjernice za knjižnične usluge za beskućnike.
O problematici beskućništva u hrvatskom društvu i koracima koje bi trebalo poduzeti da se poboljša skrb o njima govorila je socijalna radnica Marina Dimić Vugec. Zašto je bitno da beskućnici imaju organizirane usluge u knjižnici i savjetima koje se tiču psiho-socijalne komponente organizacije govorila je psihologinja Dragana Knezić. O iskustvima projekta Knjigom do krova govorila sam ja s aspekta knjižničara, a Mile Mrvalj, bivši beskućnik, govorio je o tome što mu znači podrška koju je dobio kao korisnik projekta Knjigom do krova i o svojim prijedlozima kako poboljšati knjižnične usluge za beskućnike.
O iskustvima iz SAD-a govorile su Vikki Terrile iz Queens Public Library (New York) i Sarag Gough i Heather McCue iz Richland Public Library (South Carolina). U odnosu na hrvatsko društvo, problem beskućništva duže je vrijeme prisutan u američkom društvu tako da su kolege iz knjižnica diljem SAD-a poduzele niz aktivnosti kako pomoći beskućnicima koji u velikom broju provode svoje vrijeme u knjižnici. Zasigurno je najpotresniji podatak koji smo čuli da je u SAD-u visok postotak obitelji i djece među beskućnicima. Kolegice su u svojimizlaganjima stavile naglasak upravo na knjižnične usluge za taj dio populacije beskućnika.
Na osnovu svega kazanog tijekom videokonferencije Sekcija je sastavila prijedlog nacrta što bi sve trebale sadržavati Međunarodne smjernice za knjižnične usluge za beskućnike i oformila radnu grupu koja bi trebala raditi na Smjernicama. Čast je i veseli me da sam i ja dio te grupe te da će iskustva našeg projekta dati svoj doprinos procesu senzibiliziranja međunarodne knjižničarske javnosti za problematiku beskućništva.
Sanja