Prošla godina je protekla mirno za razliku od prethodnih u kojima smo se borili s raznim izazovima, od onih koji prate početke do izazova i specifičnosti međunarodne donacije, rada u prihvatilištu a pretprošle godine i objavljivanja zbornika o beskućništvu.
Radionice informacijske pismenosti su i dalje središnja usluga projekta. Tridesetak korisnika je ovu godinu prošlo kroz kupolu Gradske knjižnice gdje se održavaju radionice. Neki korisnici su došli prvi put, neki su nam se vratili nakon pauze od godinu i više dana, a desetak korisnika dolazi redovito. Neki korisnici pregledavaju oglase za posao, neki dođu pretraživati informacije koje ih zanimaju i koje su im potrebne radi ostvarivanja prava, dok drugi dođu radi sadržaja na internetu koji im služe za razonodu ili komunikaciju sa stvarnim ili virtualnim prijateljima. Gotovo svi rado dođu zbog prilike da uz topli napitak i kekse porazgovaraju s volonterima ili sa mnom.
Na radionicama korisnici i međusobno razmjenjuju informacije, pa čak jedni drugima pomognu u potrazi za odjevnim ili drugim predmetima koji su im potrebni. Atmosfera je obiteljska, nekad se smijemo, a nekad pomalo idemo na živce jedni drugima jer svatko boluje sa sobom neke svoje boli.
Što se tiče promotivnih aktivnosti, činjenica je da nismo toliko zanimljivi medijima kao na počecima jer se više ne odazivaju u tako velikom broju da bi popratili dešavanja kao što su:
Noć knjige s beskućnicima https://www.youtube.com/watch?v=1B2wCBeM-OI i
Svjetski dan beskućnika u Gradskoj knjižnici https://www.youtube.com/watch?v=-qSWnIf-PoI
Međutim, ono što me jako veseli je da će naša iskustva i izazovi u provedbi knjižničnih usluga za beskućnike biti od pomoći u procesu pokretanja međunarodnih smjernica za knjižnične usluge za beskućnike. Polugodišnji sastanak IFLA-ine Sekcije za osobe s posebnim potrebama na kojem će se govoriti o koracima u pokretanju izrade smjernica je predviđen za kraj veljače 2015. godine u Zagrebu, a na sastanku ću između ostalih sudjelovati i ja s nekim od predstavnika naših partnera i s jednim od naših korisnika. Doista je velika čast i zadovoljstvo sudjelovati u nečem što se tiče organizacije knjižničnih usluga za beskućnike na međunarodnom nivou.
Nadam se da će smjernice biti poticaj i ostalim knjižnicama u Hrvatskoj ali i u cijelom svijetu da organiziraju knjižnične usluge za beskućnike. Bez obzira na velike napore koje smo uložili u senzibiliziranje šire i stručne javnosti, po mojim saznanjima, ciljanih i kontinuiranih knjižničnih usluga za beskućnike u Hrvatskoj još uvijek nema. Ponekad se doista osjećam usamljeno i još uvijek me zabole komentari na ono što radim i na korisnike.
Ovu godinu su obilježile promjene u suradnji s partnerskim organizacijama. Jedna od naših stalnih partnerskih organizacija je prestala djelovati, a druga je u fazi prestrukturiranja. Odrazilo se to i na broj naših aktivnosti i korisnika. Zbog opsega stručnih knjižničnih poslova nisam imala puno prilike otići do pihvatilišta u Kosnici. Stvari se mijenjaju, a mi idemo dalje u novu godinu koja će donijeti nove prilike i, nadam se, nove suradnje i nove ideje. Kako sam ovaj osvrt najavila kao kratak, upravo ga završavam iako mi još dosta toga leži na duši.
Svim beskućnicima diljem svijeta želim da im tračak nade i topline nikad ne ugasnu u srcu i da ne odustanu od ostvarenja nekih od svojih skrivenih želja. Svima koji ovo čitate također želim da vam nada i toplina griju srce u 2015. godini.
Sanja