Pišem polugodišnji izvještaj projekta. Valjda sam na stotine puta prevalila preko usta rečenicu: “Ne volim izvještaje, ne volim brojke”. Imam ja unutrašnji osjećaj kako stvari stoje i s količinom mog angažmana i inovativnosti. Iskreno, umorila sam se iako brojke nisu loše. “Sve je isto ko i lani…”, kažu stihovi jedne stare rock balade. Samo sam ja entuzijazam izgubila po putu. Činjenica je da kao što mreža podrške treba beskućnicima da bi pronašli načine da izađu iz situacije u kojoj su se našli, podrška je potrebna i malobrojnim organizacijama i pojedincima koji se u Hrvatskoj njima bave. Dosta ljudi s kojima sam surađivala od početka i koji su me uveli u tematiku,više ne radi s beskućnicima. Uspijeh je rijedak a napredak spor, rekla je jedna od mojih bivših suradnica. Oni koji još uvijek guraju dalje bore se kako umiju i znanju s raznim poteškoćama i preplavljeni su svojim problemima da bi našli trenutke za međusobnu podršku.
Kada sam prošli tjedan obznanila korisnicima da ovu godinu slijedi malo duža ljetna stanka zbog godišnjih i mog službenog puta u kolovozu koji je vezan uz izlaganje o knjižničnim uslugama za beskućnike, neki od njih su bili vidno nezadovoljni. Ta četiri sata tjedno koliko mogu provesti u knjižnici na radionicama uz kavu i razgovor i nije možda nešto, ali nekima od njih je jedan bitni dio podrške i načina na koji provode dane, druže se, pričaju o svojim problemima, probaju naći rješenje. Mi smo mjesto gdje se barem osjećaju dobrodošli. Ta dva i pol ljetna mjeseca i naša vrata će im se zatvoriti. Valjda živimo u svijetu u kojem se sve više vrata zatvara.
I zato se u svom zadnjem stručnom tekstu o iskustvima rada s beskućnicima nisam ustručavala progovoriti i o tome. Podrška je nužna i zato bih voljela da projekt izrade međunarodnih Smjernica za knjižnične usluge za beskućnike za koji se u tom istom tekstu također zalažem, doista i prođe. Znam da Smjernice neće zamijeniti stručnu edukaciju koju većina nas koji radimo s beskućnicima nije prošla. Neće zamjeniti ni superviziju zbog svih situacija u kojima smo se našli i u kojima ćemo se naći, kao i svih životnih priča kojima smo bili svjedoci. Međutim, u mom slučaju Smjernice će biti satisfakcija da svu toplu vodu koju sam ja otkrivala možda netko drugi neće trebati, možda će imati podršku struke koja o tome ima jasan stav.
Sanja